Jadranka Göttlicher | Ajmo se slikat

                                  

(Nijemi razgovor)

ONA:  „Ajmo se slikati!“ Baš mi se slika! Sad se sjetio! A samo se vuče cijele dane od kompa do televizije. Potužila sam se Branku u knjižnici. Možda nisam trebala… Divne su bile te njegove davne fotke. Eno ih na tavanu. Dijapozitivi. Nitko ih ne gleda. Lijepa sam na njima. Ali ni mene ne zanimaju. kao ni njega. Otišao interes s ljepotom i mladošću. Nije me ni za to briga. To, valjda, za neku konceptualnu glupost. Neki performans? Inače ne izlazimo iz trenirki, a sad smo oboje u crno bijelom. Ma, nisam ti ja Marina Abramović! Kako se uzajamno slikati? S licem, bez lica? Ja bih rado bez lica. A opet, ono još nešto vrijedi kad se namažem i nasmiješim. Ali kutovi usana mi vise, pogotovo kad sam doma. Zna to i on. Baš me zanima što će slikati. Kaže da okinem desetak njih. Vidi mu trbuha! Što misli s tim slikama? Sad ću slikati od nižeg. Možda ga skratim za glavu. Stariji je s tom bradom. Rekla sam mu to. I da je ljepši bez nje. Nije ga briga. Mislim da s tom bradom muškarci nešto poručuju jedni drugima. Spustit ću taj mob i gotovo. Ima ih tuce. Idem u đir.

ON: Ona ne voli fotkati. A voljela mi je nekad pozirati. Neka se sada strpi. Svi fotkaju svakog. Ne zna da me je Branko pozvao na suradnju nakon sto godina. Kavica nakon sto godina. Čak i ugodna. Pristao sam jer mi stalno kvoca da nikamo ne idem. Debela je. To se da srediti. Lice joj je još uvijek lijepo. Namazala se. Sredi se kad ide van. A ona ide stalno nekamo. Dosadna je. Možda to budu i muškarci. Oni s crnom bradom. Neću ove bez lica. Jedna je dosta. Lice joj baš vrijedi! Ne znam još koncept. Ne znam zapravo još ništa. Zna ona to, spušta ruke.

ONA: Pa, bolje je nego što sam mislila. Zna on slikati i uljepšati. Prikriti, zatajiti. Ja sam njega malko raskrinkala. Izgleda kao Djeda Mraz kad nije na dužnosti. Sjedina s bradom! Zar misli da izgleda pametnije, iskusnije?! Preselio moć! A Brankec je konceptualni umjetnik i samo čekam što će napraviti. Moja glava na njegovom tijelu? Ja bez glave, samo otežalo tijelo… Visimo na štriku? Ma briga me! Ako bude otvorenje izložbe, doći ću. Osjećaš se važno u tim trenucima. Kao ono svi pametni i kulturni. 

ON: Nije me tako loše snimila kako sam mislio. Dobro izgledam s tom opranom kosom i bradom. Da se tu nešto promišljati. Njeno tijelo valja malo fotošopirati. Ako se Branko složi. Ja bih napravio nešto transrodno. To se nosi. Hoće li nju to naljutiti? Ha, ha, ha! Pa Branko je glavni autor i pokretač projekta. Neka radi što hoće. Ne može mi više zvocati da sam neaktivan. Rekla je jednom i dosadan. I prazan. Nema ona pojma! Jurcanjem okolo neće ništa popuniti! A na otvorenje će doći dotjerana kao stara pop zvijezda i brbljati sa svima. A poslije o izlošcima neće reći ni riječ.  

.