Davor Janković | U snovima barem...

Potrčat' ću ovog jutra

prema jednom dragom mjestu...

U mislima stić' do njega...,

maštu budit' ... tako čestu...

Bar na tren ću biti tamo,

zaboravit' na muke, brige...

što opkoliše me sa svih strana

kao ledene neke sige...

I sjetit' ću se onih davnih

bezbrižnih i sretnih dana

kad izliječena moja bijaše

svaka gorka, teška rana...

Obići ću svaki kutak

što u srcu svom ga skrivam...

A onda se probudit' sjetan...

I... shvatiti... da samo snivam.