Na uspavanom žalu vremena
iz očiju
ti bisere slutim
kao da su morske mjene
uronjene u suton beskraja.
Tamo gdje more ljubi
naše
sakrivene uvale.
Ne daj da slome te
ako spotakneš se
o kamen predrasuda,
ustani
iz užarenog zgarišta života
do svojih
neslućenih visina.
Ne spušaj glavu nad
usamljenim proplancima
što tišinom huče,
tamo nema
ni slovo ni znamen
tvoga imena.
Jer tvoje oči žeđaju
za uzavrelom lavom života.
Samo pazi
da na napuklim krhkotinama stvarnosti
ne porežeš svoje nade,
jer biti ćeš
samo mrtvo slovo
na papiru života.
Djevojčice plavih očiju
još korake ti slutim
među drvoredima divljih magnolija,
tamo gdje poljsko
cvijeće
ljubi svoje livade.
Priveži se
za obale moje duše,
da ne saplićeš se
u crne sjene
turobnog života.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.