Miljenka Koštro | Poezija

  KAD PROLJEĆU BUDEM SESTRA

Jednom kad proljeću budem sestra

Bit ću

Prasak jutra za sutra

Hitra, britka, čitka i pitka

Cvjetna, šarena

Spretna, presretna

Kao proljeće od ljubavi ću kipjeti

Sa suncem se dragati

Šumi pomagati

Cvjetove orositi

Mirisom ruže se ponositi

Požare gasiti

Goleti stablima ukrasiti

Vrištat ću puninom života

Karati zagađivače

Neće me biti sramota

Pticama oslobađati visine

Rukama mira pipati vrh planine

Poput prave dame

Ublažavat ću ljudske drame

Jednom kad ja i proljeće uskladimo korake

Proljeću ću reći: Hej! Dobronamjerni brate moj!

Ali,

Još uvijek sam mu samo polusestra

Joj, joj, joj…a joj

Samo da proljeće

Iznenada račun ne svede

Ručnu ne povuče

Sve mi snove usisa

I kroz labirinte odvuče

Učim od gospodina suncokreta

I živim puna nade i sna

Kako ću s proljećem popiti jutarnju kavu

I sestra proljeću biti baš ja