Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Krunoslava Mikulana "Škola u opasnosti"

(Zagreb: Naklada Ljevak, 2021.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Roditelji

Kad imaš roditelje, nešto im prešutiš, nešto im kažeš. Možeš im se i žaliti. Krunoslavu se žalio njegov sin, a Krunoslav se žalio meni. Jer i prijatelji su tu da im se požališ.

— Tata, — rekao je dječak tati-piscu — ja ne znam o čemu bih pisao!

— Mirjana, — kukao je prijatelj-pisac meni-prijateljici — on ne zna o čemu bi pisao!

I onda sam ja rekla Krunoslavu neka razmisli i on je to isto rekao sinu. Sigurno postoji nešto zgodno, tu u blizini. I onda se jedan od njih sjetio zmaja. A drugi je rekao:

— Pa da, hajdemo pisati o zmaju!

Dijete je napisalo domaći, a roditelj je napisao roman. I onda sam ja pitala pisca:

— A zmaj, ima li on sina ili roditelje?

— Za sada znaj da moj zmaj ima prijatelje. — zagonetno se smješkao moj prijatelj Krunoslav.

Zmaj i zmajev sin

U Čakovcu, gdje živi Krunoslav Mikulan, spava jedan zmaj. Možda to i nije istina, ali tako se priča. Taj zmaj, kažu, spava pod starom utvrdom. Krunoslav ga nije probudio. Smislio je priču o zmajevom sinu.

Još nije sve napisao, jer ne ide baš sve po planu. Piscu, kao ni glavnom liku, dječaku Vatroslavu, nije lako. Zmaj je malen, a problemi veliki.

"Vatroslav je često razmišljao o tome što će učiniti kad naraste i svaki je put s tugom zaključio kako bi ipak bilo najbolje da su jaje još koju godinu ostavili u podzemlju, barem dok on i njegovi prijatelji ne odrastu. Ali što je tu je. Sad kad ga imaju, moraju se o njemu brinuti".

Zmajeva družina

Vatroslav nije sam nego ima družinu. A roman "Škola u opasnosti" nije prvi nego drugi iz serijala. Prva knjiga ima naslov "Zmaj ispod staroga grada".

U toj knjizi Vatroslav je išao u peti razred. Ekipu su, osim njega, sačinjavali Nika, Morana i Sebastijan. Moranina prabaka je za jednoga od njih rekla da je zbornik, drugi da je mjesečar, a Nika je nešto sa slovom k. Ni Morana nije obična školarka.

Sada su šestaši: "i Nika, toliko inteligentna i napuhnuta, prividno, a zapravo nesigurna, ali topla; i Sebastijan, uvijek spreman za šalu i nestašluke, ali pun ljubavi za svoje prijatelje; i Morana, toliko tužna i nesretna, ali posvećena borbi protiv nepravde i zaštiti života. I on, Vatroslav, pomalo smušen i plašljiv, ali zahvalan i vjeran svojoj družini."

Svi idu u isti odjel, kao i Jurjana. "S početkom školske godine četvorka, a posebno Nika, ponovno se zainteresirala za Jurjanu, tihu, plahu, plavokosu i zelenooku djevojčicu koja je sjedila u srednjem redu".

Jurjanina osobita vještina je pjevanje. „Zacijelo njena pjesma pogađa jedino odrasle vukodlake, a tebe je tek boljela glava. Da si stariji, i ti bi bio u bolnici.“

Zato nije lako odrediti pomaže li im Jurjana ili ne. A još zagonetnija pojava donosi silnu studen.

"Bilo je sve hladnije i hladnije. Odjednom, vrata su prestala lupati, svjetla su se ugasila, ogledala se zamaglila, a sva voda u sekundi se zaledila, čak i ona koja je tekla iz pipa."

Dakle, u romanu "Škola u opasnosti" ne manjka ni opasnosti ni uzbuđenja. Družina se mora brinuti za školu, za sebe i za mladunče zmaja.

„'Pa da, baš sam na to mislio', uzbuđeno odgovori Vatroslav. 'Ali mislim da Moranina magija djeluje na sva živa bića, tako da Zmajko i vranama izgleda kao'“…

Pa da, niti je Zmajko nevidljiv, niti su vrane obične. A knjige Krunoslava Mikulana su podulje. Međutim, uvijek je lakše pročitati nego preživjeti. Čitajte, zamišljajte i uživajte!

A psoglavac? "Hrastić nije znao tko je on, ali bio je siguran da je u opasnosti čitava škola."