Maja Šatalić | Došašće

Ovog ću Te došašća

Dočekati, Gospodine. 

Dočekati kako zaslužuješ:

Potražit ću Te u sebi

I otkrivati Te polako, 

Slovo po slovo, 

Riječ po riječ. 

Otkrivat ću Te od početka, 

Detaljno, vraćajući se u svaku poru 

Davno zaboravljenih riječi. 

Slovo po slovo. 

Otkrivat ću Te u uzdahu, patnji, zaboravu, 

Grijehu, dopuštenju da počinim grijeh. 

Otkrivat ću Te u suzi, 

U srcu, u zagrijanom tijelu

Kojem Tvoje bliješti

Zovući na svetost. 

Otkrivat ću Te u djelu, oprostu, traženju oprosta 

na različite načine, u iskupljenju, molitvi i poniznosti. 

Otkrivat ću Te dok mi govor pritišće težina grijeha koja se oslobađa sakramentom svete ispovijedi. 

U lakoći slobode otkrivat ću Te. 

Slovo po slovo. 

Riječ po riječ. 

Djelo po djelo. 

Ukrasit ću dom molitvom, 

Svečanom pjesmom Djetetu koju će pjevati i moja djeca. Tvoja djeca. 

Uljepšat ću stol Tvojom riječi, 

Prozore tvojim likom, 

Sveprisutnim svakim danom svugdje oko nas. 

Otkrivat ću Te svojoj djeci polako, 

Zakonitostima jezika, fizike i matematike, 

Životinjama i biljkama uz koje svakodnevno prolaze, savršenstvima za koja nisu svjesni da su skrojena upravo kako si htio. 

Kuća će Ti, Gospodine, mirisati na desetke vrsta dobrih djela i kad sjedneš s nama za stol, ne ćeš od ponosa znati kuda pogledati prije. 

Ne ćeš, Gospodine, naći vanjskih ukrasa, tek pokoju svijeću koja nas podsjeća na Svjetlo. 

A gorčinu, Gospodine, sve loše i ružno što postoji u nama, to nam oprosti. 

Pogledaj svakodnevnu borbu. 

I tada, Gospodine, ostani za stolom, 

Skloni nas u svoje krilo, a dalje - neka bude volja Tvoja.