Ivan Meroveus | prkos

opet kashmir
ugađa klavijature rebara
opet tvrdo se nosi koža
i guta se još nenasena boja
koja naposljetku. kao i do sada
izlit će se u oblik. kontekst
teksturu opsadom horda
svaki udah opkoljavat će
bodljikavom žicom
bastion poput cepelina
survat će dublje tlu
bez pompoznog vatrometa
i vidi se. nema mu vremena
u hitnji je
dok trupla prekoračuje
nekih bivših svojih načela
i u pamćenju ih prebrojava
bez čuđenja
bez snebivanja
sve je tek puka matematika
oduzimanja
i što ostane mi?
prkos?
riječ?
ni urez na biligu
slijedit' ne mogu
sve beznačajne konfete misli
koje dopast će slavlju crva
onoga koji sve svoje
sa sobom nosi
ctrl escape ne funkcionira
i mučan solilokvij traje petljom
fragmentirane memorije
bez pomaka slijeda
samo prkos ostane samoći sebe
a nema mu izlaza lutanju
kad rojenice utkale su ga
potkama osnovi pređe
bez nadomjestka i
bez otkupljenja