Kolumne

petak, 11. studenoga 2022.

Mario Kovač | Avetska ljubav


Ne boj se

Iako za druge nisi

Ništa doli avet

Za mene si stvarnija

Od ičega na ovom

Tobože opipljivom svijetu

Ja sam poput tebe


Cijeli život stojiš

U izlogu svoje

Izmaštane staretinarnice

I promatraš divlje korake

Stranaca uvjerenih kako će im

Jednom poći za rukom

Uhvatiti sreću za rep

Ne želiš se pridružiti

Toj bezumnoj koloni

I nikakve to veze nema

S manjkom hrabrosti

Ja te razumijem


Nismo sami

Ima nas još tamo

Nas dvoje smo tek

Djelić zamrznutog vremena

Poput nasmiješenih lica

Sa crno –bijelih fotografija

Protiv svoje volje

Preliveni vrištećim bojama

Koje nam nanose bol


Ima njesta za nas

Cijeli jedan svemir

Dovoljno stvaran za nas

A previše besmislen za

Horde bezglavih stvorova

Tamo je šapat glasniji

Od urlika čeličnih zvijeri

I svaka misao ima krila

Tamo smo sigurni


Pruži mi ruku

Pokazat ću ti dveri

Prođi kroz njih

I putuj gdje želiš

Dopusti da te pratim

Jer pod ovim nebom

Ljubav nije tek riječ

Na usnama varalica

Već plamen na ognjištu

Za sve aveti svijeta


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.