Razgovor vodila: Marina Mađarević
Virovitička književna scena dobila je novo ime kojim se može pohvaliti. Naime, u listopadu 2022. godine u Nakladi Redak objavljen je prvi roman virovitičke pedagoginje i nastavnice hrvatskoga jezika Elizabete Majstorović. Riječ je o romanu za mlade s osobitim naglaskom na odrastanje i ljubavnu tematiku. Ovo nije prvi literarni ostvaraj mlade autorice. Iza nje već je nekoliko uspješnih književnih natječaja, a osobito joj je drag Međunarodni književni natječaj „Kristalna pepeljara“ za najbolju kriminalističku priču 2021. godine koji je organizirao Ogranak Matice hrvatske u Virovitici. Upravo je u digitalnom zborniku nastalom u sklopu navedenoga natječaja objavljena njezina priča „T u srcu“. S autoricom smo razgovarali o romanu prvijencu, pisanju i planovima za neke buduće tekstove.
Vrlo hrabro svoj književni opus započinjete romanom, i to romanom koji obilježavaju „Bljeskovi“. Naime, to je i naslov Vašega prvijenca. Možete li nam otkriti o čemu se radi?
„Bljeskovi“ su prije svega roman o odrastanju. Glavna junakinja Vanesa je srednjoškolka koja u odnosima sa svojim prijateljicama i dečkom u kojeg je zaljubljena zapravo upoznaje sebe, svoje snage i slabosti, svoje vrijednosti, uči što joj je uistinu važno u životu i uči voljeti sebe. Iako bi se moglo reći da su „Bljeskovi“ ljubavni roman, rekla bih da to nije tipičan ljubavni roman.
Kad ste osjetili želju i potrebu za pripovijedanjem Vanesine i Danijelove priče i kako je tekao sam proces pisanja?
Ne sjećam se kada sam točno odlučila ispričati Vanesinu i Danijelovu priču, ali sjećam se da su mi se određene ideje javile kada sam, radeći kao učiteljica hrvatskoga jezika u jednoj osnovnoj školi, bila razrednica jednom osmom razredu, s kojim sam ostvarila jako lijep i otvoren odnos. Razgovarala sam s učenicima o svakakvim temama koje su njima bile aktualne, a neki od njih su mi se i povjeravali. Razgovarajući s njima, osjećala sam kao da se i sama vraćam u tinejdžerske godine i prisjećam se onoga što mi je u toj dobi zaokupljalo misli. Razmišljajući o poteškoćama i problemima s kojima se suočavamo u toj dobi, počela sam graditi likove i smišljati prepreke s kojima bi se mogli suočiti. Tako sam izgradila Vanesu i Danijela. Proces pisanja tekao je vrlo isprekidano, dugo sam imala dijelove teksta koje je trebalo nekako sklopiti u cjelinu. Unazad otprilike godinu dana uhvatila sam se ukoštac s tim dijelovima i pretvorila ih u roman. Zatim je slijedilo ponovno iščitavanje teksta i prepravljanje onoga što mi se činilo nedovoljno dobrim ili neuvjerljivim.
Sobzirom na to da je tekst namijenjen mlađoj čitateljskoj publici, čitateljima koji proživljavaju svoje formativne i najosjetljivije godine, koliko je bilo izazovno iznijeti tekst na tinejdžerima blizak način?
Zapravo, rekla bih da je roman namijenjen mladima, ali i odraslima koji žele na neki način promišljati o svojoj prošlosti. Mislim da je i stil pisanja iz tog razloga pomiješan. Dijelom sam se trudila vratiti u svoj adolescentski um, a tu su mi uvelike pomogli moji stari sačuvani dnevnički zapisi, a dijelom sam ubacila i promišljanja o prošlosti iz takoreći odrasle perspektive. Moram priznati da nisam sigurna koliko sam uspjela prilagoditi stil pisanja mlađoj publici, za to ću morati pričekati njihovu povratnu informaciju.
Koliko Elizabete ima u ovom romanu?
Ovo je pitanje kojeg sam se pribojavala od trenutka kad je knjiga izašla. Priznajem da ima dosta Elizabete, nisam mogla pobjeći od vlastitih osjećaja i iskustava, ali ne bih rekla da je riječ o autobiografskoj priči. Mislim da je Vanesa čak u mnogočemu hrabrija i mudrija od Elizabete, barem one mlade Elizabete. Pokušala sam uklopiti svoje iskustvo u priču kako bih dobila na uvjerljivosti, ali ipak je to na kraju krajeva samo priča.
Kad se prisjetite svojih tinejdžerskih godina, koliko Vam je knjiga pomagala u svakodnevnim izazovnim situacijama?
Iskreno, u tinejdžerskim godinama nisam tražila pomoć u knjigama. Čitanje mi je bilo ili obveza, ako je bila riječ o lektiri, ili razonoda. Najviše sam voljela čitati krimiće i to mi je bio jedan od oblika zabave. Rijetko kada sam u knjizi pronašla nešto s čime bih se poistovjetila. Možda nisam došla u doticaj s pravom knjigom u pravo vrijeme.
Ne mogu reći da me neki autor posebno inspirirao u oblikovanju likova, ali imam naviku tijekom čitanja promišljati o autorovu stilu pisanja, procjenjivati što mi se kao čitatelju sviđa, a što ne. Kad naiđem na opis lika ili nešto drugo što smatram dobro napisanim, često pomislim: „Ovo je dobro, mogla bih pokušati nešto slično u svome pisanju.“
Moram priznati da se još uvijek tražim, nisam pronašla žanr za koji bih mogla reći da mi najbolje leži. Jedino što sam sigurna je da sam se pronašla u prozi. Pokušala sam pisati i poeziju, ali nije mi se svidio rezultat.
Pišete li i dalje? Nastaju li novi tekstovi?
Da, pišem i dalje, imam nekoliko započetih tekstova. Sljedeća knjiga najvjerojatnije će biti zbirka kratkih priča, u nastajanju je.
Stranica na kojoj možete zapratiti autoricu: https://www.facebook.com/profile.php?id=100083195187557
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.