kada život žuti karton iz rukava izvuče
oteščale i jalne kosti uskrate radost putovanja
pa reknem ono što nije vam po volji
il' učinim nešto neočekivano
što inače ne bih
sjetite se da život je prema meni
znao biti i dobrohotan, darežljiv
kudikamo bolji
ako ne budem uvijek gospodarica svoje glave
ne odazovem se na „majko“, „bako“ il' na svoje ime
ne prepoznam lice do jučer mi blisko
kad tlo pod nogama sklisko mi postane
i sve mi bude drukčije, tužnije, gore
vi, koji me volite
oprostite mi zaborav
i budite nježni mojim godinama
kao što ja sam sjećanjima svojim
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.