S pramcem u sumrak

Par - Nepar

(ne mogu odoljet' = VEPAR)

Piše: Jelena Miškić

Nazove me sinoć susjeda, kaže kupili su veliku i finu lubenicu pa nek svratim. I dok žena buši tamo tu neman od ploda ravnice, ja ležim na trosjedu i gledam u svoje nenalakirane nožne prste, modričaste noge od vlastite spretnoće i razno - raznih udaranja po kutevima namještaja, kosu sam davno pustila s novim 80-te look stajlingom udarila me struja, mama mi stalno govori da se oblačim k'o da idem kukuruze brat', gravitacijski se ipak trbuh malo rasplinuo od crnogorac ležećeg pložaja i mislim si, jao luuubeeenicaa. Naglo se ustanem, kad ono ogledalo!

"Dobro večer, tko ste vi?!!" - kaže glupo kromirano staklo.

"Ma de otkači!" - promrmljam i vratim se u položaj ležećeg policajca.

I tako dok nabrajam ženi razloge zašto nije pametno najest se lubenice u kasne večernje sate zbog kasnijeg toalet dežurstva, uhvatim se kako razmišljam koliko godina imam. Obzirom na svjesni odabir singl statusa u zadnje vrijeme sve češće čujem sretne vijesti o uspješnim vezama, zarukama, planiranim vjenčanjima, dugotrajnim i sretnim brakovima i odjednom se obazirem na te informacije.

Ležeći policajac primjećuje paučinu koja se skupila u desnom kutu stana i kaže: "Jelena! Ti si jedna obična ljenčuga!"

"Ma nisam ljenčuga, znaš sve te reklame po portalima i teveju, kojekakvi selfiji (inače na nekom tavanu je moj portret za popizdit garant) meganmarkl hidratizirane kose, isklesana ženska preplanula tijela, suknjice, koketnost, znaš ja ti volim vremensku prognozu i medicinske članke, nemam pojma tko je tko na estradi, u politici još manje, slušam glazbu koja se više ne pušta ni u jednom klubu, nemam silikona osim u kupaonici i nešto po balkonu, a tek zubi! Ajme zubaaaa! Porculana više nego kod babe Melanije u servisima za ručavanje za Uskrs i Božić zajedno! A tek trendi odjeća! O ženskom šminkanju traktati! Fensi obuća! Imam Guči čizme za štalu i to je moj domet. Pametno ulažem."

A onda policajac kaže: "Moraš biti zamijećena, uočena, opažena - de-tek-tirana!"

Reko' kako?! Jedino da stanem na most kod Vuke tamo kod Jeana i sviram melodiku!

"Ma neeee, evo za početak, sjedi u neki kafić i svaki dan sjedi na isto mjesto i ako se nitko ne prikrpi na par dana, promijeniš kafić!"

Bože kako komplicirano zvuči taj rotacijski model. Nekada u Vukovaru je bio jako poznat Korzo. Pa se tu šetalo i s lijeve i s desne strane i kibicalo. Šetalo se od Zlatne doline pa do muzeja Eltz, pa malo pored Dunava pa okolo kere, pa sam zaboravila trepćući element (piši Jelena - trepavice nabavit koje kad trepneš k'o venatilator rade i propuh, ajd bar to!"

Šutim i razmišljam o par i nepar bim-bam-bus. Šlus! "Biti par ili nepar pitanje je sad! Da li je ljudskog duha dostojnije..." plastika ili biti svoj?

U subotu ću pustit' kosu takva kakva jest, još ću je malo i natapirat', sjest u kafić i naručit gusti sa šlagom.

E ako to nitko ne primijeti, molim da mi se javi netko tko ima melodiku. A za sve je kriva jedna lubenica.