Željka Blažević Tonka | Prijateljica

Svako malo pa naiđeš, svako malo nekog moga sa sobom odvedeš.

Takva u crnome, tilu.

Tako svečana.

Tako tiha.

Zavodljiva.

Uzimaš, ne pitaš.

Možda na kavu ih povedeš.

Mora da si usamljena.

Ne biraš, nisu ti godine važne.

Slomljena srca ne vidiš.

Ničeg se ne stidiš.

Prijateljice moja.

Jednom ćeš i mene pod ruku povest.

Do mosta koji se mora prijeći.

Do svjetla koje sudi.

Kažu da te ne vole spominjat.

Pjesme o tebi pisati.

Kao da time te brišu.

Stvarnije od tebe nema.

Skidaš sve maske, 

Lažna rumenila .

Ti samo radiš ono što ti je dozvoljeno.

Kao iz  kutije iz  tijela pustiš dušu.

Plešeš valcer.

Tvoja glazba svira.

Među ljudima si.

Oni se prave da te ne vide.

Dok nekog njihovog ne dodirneš.

Oni po svom, ti po svom.

Svatko svojim poslom.

Jednom ćemo ti i ja

 kao prijateljice prave.

Prema livadama nebeskim.

Korakom laganim.