U kasno proljetno popodne pala je Kišica Rosica u vrt Beskrajno Zeleno.
- Baš mi je lijepo! Sasvim sam se osvježila!- uzviknula je trešnja u cvijetu svojim susjedima u vrtu. Latice sa njenih cvjetova su lagano zaplovile zrakom u znak potpore. Lišće je zašuštalo u istom cilju.
- I meni je sasvim ugodno - protresao je orah svojim snažnim granama.
Trava je sijala kristalnim Rosicinim kapima. Cvijeće se budilo iz prijatnog popodnevnog drijemeža. Zumbuli su čavrljali u svojim busovima, a grlice i golubovi su krenuli u polje po svoj večernji obrok.
Vrabac Dživ Džan je sletio sa krova i uživao u barici vode. Obavljao je svoju toaletu pred spavanje. Skakutao je po barici, umakao krila, pa ih onda širio i razdragano prskao svuda oko sebe. Prevrtao se po strani, dubio na glavi, legao na leđa i mahao nožicama po zraku. Kad su mu dosadile vratolomije skakutao je po vrtu i pjevao:
Ja sam vrabac Dživ Džan
život mi je kao san!
Živ, živ, živ,
ja sam sretni Džan Dživ!
- Ah, blago tebi! – progovorio je netko ispod gomile truloga lišća koje je tu stajalo.
Vrabac je zatečen, u čudu posmatrao kako se jedan kruškin list polako uvlači u zemlju.
- Molim, listiću, jesi li mi se ti to obratio?
Kruškin list nije ništa odgovorio, jer je već na pola bio u zemlji.
Ma ne, to sam ja, priđi bliže, pa ćeš me vidjeti.- reče glas pod kruškinim listom. Drago mi je, ja sam Glista Krista, a tko si ti? – provirila je iz zemlje modro roza glavica poput cjevčice.
Drago mi je, gospođo Glisto Kristo, ja sam vrabac Dživ Džan – uljudno se nakloni vrabac - što zar tebi nije lijepo poslije kiše?
Jeste, lijepo mi je, jer onda iziđem ispod zemlje da udahnem ovaj fini svježi zrak.
Onda ti je sve potaman. I ti si dobila svoj dio zadovoljstva. - reče vrabac.
Ma jeste, ne žalim se ja, samo imam malo vremena za zadovoljstvo. Ja odmah usput moram i raditi. Uvlačim lišće pod zemlju. Miješam ga sa zemljom i to bude moja hrana. Višak koji ne pojedem postaje plodna zemlja.
To je najbolje znala Marelica Danica koja je tu rasla. Pod njeno stablo stanovnici kuće vrta Beskrajno Zeleno su svake jeseni sakupljali veliku gomilu otpalog lišća i tu ga ostavljali. Cijelu jesen i zimu Krista i njeni rođaci su pomalo miješali zemlju i lišće, grickali, a ostatak je gnojio marelicu. U ljeto je rađala rumeno žute plodove. Njihovom mirisu i ukusu nije mogao odoljeti nitko tko se našao u blizini.
Hvala ti onda, gospođo Glisto Kristo, i ja se naslađujem mareličinim plodovima. Zbilja si iznimna i nepredvidiva. Baš mi je drago što smo se upoznali.
Što reče, vrapčiću Dživ Džane? Da sam nepredvidiva?-upita glista.
Jeste. Pravi si magičar.- reče vrabac.
Mogu ti pokazati još jedan trik, ako želiš? – reče glista.
U vrtu su svi pažljivo slušali. Ta, tko ne voli magiju!? Utihnuli su i da je sada proletjela samo jedna muha, jasno bi se čulo. Ali, muhe nisu izlijetale, jer izlijeću samo kad sija sunce.
- Vrlo rado! - odgovori vrabac
- Molim lijepo i stariji vole magije! – doviknu sa balkona Loza Povijuša.
- Ako sam dobro došla i ja sam tu.- reče Čvorava Kruška.
- Dobro onda, magiju ćemo izvesti ja i moj pomagač Dživ Džan. Nemojte se uplašiti. Kraj magije će biti na dobrobit moga glistinskoga naroda.
Gospođa Glista Krista se potpuno izmigoljila iz svoje kuće, uske rupice u zemlji. Bila je duga oko desetak centimetara i zadivljujuće modro roze boje. Kretala se kao pravi akrobat. Skupljala se i istezala svojim prstenastim tijelom. Napravila bi pravi krug od tijela, pa onda zamahnula prednjim dijelom, pa zadnjim i skoro u skoku prešla zavidnu dužinu. Onda bi se istegla cijelom dužinom svoga tijela i puzala pravo kao po crti.
Oooh! Aaah! Ccccc! Bravo! - klicala je publika u vrtu Beskrajno Zeleno.
Onda se Glista Krista umirila. Stala je i rekla Dživ Džanu:
Sada me, molim te lijepo, kljucni i nemoj strahovati za mene.
Što da te kljucnem kad nisam gladan? Možda bih te i povrijedio!
Ništa ne brini, mene to neće boljeti.- navaljivala je glista.
Dobro kad si tako uporna, evo kljucnut ću te – reče i kljucnu gospođu Glistu Kristu.
Ona se prepolovi i oba komadića povikaše:
Kljucni još! Kljucni još!
Vrabac je po naredbi kljucao i od svakoga komadića rađala se nova glista. Glista Nesta, Glista Vlasta, Glista Krsta, Glista Rista...Svaka od njih je odmah pravila raznorazne vratolomije. Tad je vrabac Dživ Džan iznenada prestao da kljuca.
Što mislite, dragi moji, da li bi bilo dosta ove čarolije?- rekao je.
Hm, hm, možda bi bilo dosta.- procijedi stari orah.
Gospođa glista nam je priredila najuzbudljiviju zabavu koju sam ikada vidjela! Evo sada smo dobili i nove susjede. Oni svi od reda posjeduju magičarske vještine.- uključi se Višnja Prvorotka.
- Živ, živ, živ, pa to znači da ćemo poslije svake kiše imati priredbu magičarskih vještina!- zadovoljno kliknu vrabac i nastavi pjevati svoju pjesmicu:
Ja sam vrabac Dživ Džan
život mi je kao san.
Živ, živ, živ,
ja sam sretni vrabac Dživ.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.