Dodirujem pukotine u zidu
Podsjećaju na paučinu
Ali grube su i hladne
Dok paučina je meka i podatna
Ipak, opasnost zajednička im je značajka
Ogrnem se pokrivačem
I smjestim na hladan pod
Znam da san neće doći
U hodnicima s neonskim svjetlima
Koja ne tjeraju tamu
Trgnem se u panici
I shvatim da začuo sam plač
Osluškujem, sada čujem kašalj,
Mrmor, uzdahe, šapat
Smirujem se i duboko udahnem
Mirise naguranih tijela
Ukočio sam se, ustajem, cupkam na mjestu
Zatim koračam osvijetljenim, a mračnim hodnikom
Prema vagonima podzemne
Tamo je toplije, ali kasno sam stigao
Sada se grijem cupkajući
Ponovno plač
Podrhtavanje!
Nemir!
Prašina pada sa stropa!
Prigušeni krici, pokoja psovka
Nakon nekoliko trenutaka ponovno mir…
Lažan, dakako
Koračam dalje
Još jedna pukotina na zidu
Nekoliko otpalih pločica
Reklama za bezalkoholna pića
Vreće za spavanje, pokrivači,
Ruksaci, putne torbe
Dječja kolica
Nestvarno tiha
Gušim se, trljam grudi, pritišćem sljepoočnice
Teturam se kroz hodnik
Shvatim da sam se izgubio
Da su hodnici labirint
Da su poput pukotina, poput paučine
A što nas čeka na rubu?
Stara žena ljulja se u ritmu
Koji samo ona čuje
Dok niz obraz kotrlja se suza
Kao da nešto mrmlja
Kao da zaklinje
Kao da proklinje
Teško dišem
Nisam se do sada bojao zatvorenih prostora
Osjećam pritisak
Osjećam da sam u klopci
Djevojčica mi se približi
I ponudi mi slatkiš iz šarene vrećice
Smiješi se
Još ne razumije
Ali čini se da mi je to trebalo
Jedan jedini nevini smiješak
Da ponovno prodišem
Da nađem još malo snage
Da dočekam još jedno jutro
Sirena, jednolična, trideset sekundi
Tijela se miču, žamor se pojačava
Krećemo ka izlazu, poput rijeke
Ali ne rušimo sve pred sobom
Penjemo se stepenicama
Prema zori, prema suncu
Niz ulicu gori zgrada
Vatrogasci već su na licu mjesta
Prošla je još jedna noć
Sada valja dočekati pauka
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.