Miljenka Koštro | Ne poznajemo mi jedni druge

Ne poznajemo brazde koje je netko orao

Sjeme u njih sijao i znoj prolijevao

Ne poznajemo ni žetve tuđe

Jesu li bile plodne, ili je suša sve spržila

Ne poznajemo mi jedni druge

Što se krije ispod pogleda hladna

Ponekad gladna, ili mila

Ili ljubavi puna

Ni dlanove tuđe ne poznajemo

Koliko žuljeva je na njima zacijelilo

Koliko tuga je srce isplakalo

Koliko puta duša boljela

Odbačena i žedna kapi ljubavi

Gladna zrnca nade

Ne primjećujemo mi tuđe suze

Isplakane u sutonima kasne jeseni

Kad sve se tuge i boli saberu u gluhoj samoći

A ruke i misli zadrhte uprte Nebu

Ne poznajemo mi jedni druge

Kad krv se u venama ledi

Kad dodir ruke, zagrljaj, ili topla riječ

Dođu kao utjeha, kao lijek

Možda već sutra netko će za tebe 

Morati namjestiti bolnički krevet

I preko volje za tebe oguliti naranču s toplog juga

A ti ćeš mu umornim pogledom reći hvala