Upile su moje oči
slova, riječi bespomoći.
Nekad hladno odbačene,
Sada srcu posvećene.
Trebalo je samo znaj,
Pružit knjizi zagrljaj.
Pa da duša okorjela
slavi mudrost cijelog svijeta.
Sad u život moram dalje
put okrutnog i grubog svijeta,
al mi sreću nose znanje,
knjiga, klavir, kastanjeta.
__________________________________
14.god.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.