Željko Bilankov | Ti

  

Prelijevaš se

kano

rijeka,

divlja,

snažna,

vrludava,

po usnama

tijela moga.

 

Ponireš mi

dolinama,

topla,

slana,

šaputava,

u dubine

beskrajnoga.

 

Hraniš polja

poljubaca,

uspavana

bonacama,

poput

mora plava,

od očiju

skrivenoga.

 

Pa izvireš

slapovima,

tiha,

mazna,

nasmijana,

sred proljeća

rascvaloga!