Kolumne

subota, 19. ožujka 2022.

Slava Rosandić | I diljem divljine


… svijeta i nesvijeta – titrat će svejednako uporno sedefasto lišće u brezama ok(r)uženim 

pepeljastim prostorom, prenadraženim vremenom; preosjetljivim savjestima, ravnodušnim bozima – 

Nečujno promičući

Vječito posrćući

Zastajući

Ponirući 

Bez daha, bez daha, 

ah – bez daha!!!

Poput ludih mrežastih valova na jezeru bešćutnosti…

Gdje su? 

Reci – gdje su?

Tvoje kosti.

KOJE KOSTI???

Posrebreni prah su…

O, Zemljo,

Bez radosti…


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.