Luka Tomić | Obična rujevina

Obična rujevina pored tebe

bogat grm je skromnih ruža

čije su latice mekane poput jastuka

pod licem anđela

na kojem pitome duge sanjaju red kiše i dva reda sunca

I mislim da sanjamo istu ljepotu

Dan za ljubav, dan koji vesla po strmoj rijeci života

Obična rujevina, napuštena kao u ponedjeljak Golgota

pored tebe postaje divota dvorca u par kvadrata obiteljske sreće

mala uvala koja smiri nepredvidljivi hir života u spokojnu večer

Moram te voljeti poput akrobata koji u zraku

hvata svoj jedini spas

Obična rujevina produžuje mi nedostatne udove

i crne slutnje okrnje svoje smrtne zube

na čeličnom stisku mog spasa u otvorenoj šaci

Obična rujevina van svog korijena tako izraste

da mi nikada ne naude sjene koje pogledom pratim

dok se spuštam kroz djetinjstvo srca

na krov sreće jedne patnje

Obična rujevina, zalijevana čarima vina ljubavi

cvijet je kojim te volim dok pored nje kao ples stojiš

Kad sve grmlje ruža oko mene postaje

znam da tvoje srce uz moje ostaje