Tražimo ispražnjene dućane s igračkama. Jutro je. Sunce. Prazan grad. Kao klizalište pred snježnu oluju. Podovi koji se sami miču,
Zemlja još podrhtava, iznutra, i skeleti zgrada secesijskih se još drže na okupu. Svjetlo je ono koje spaja, vedrina na kocki asfalta, fratar blizu katedrale, i pogled na tržnicu koja blješti u bojama kasne jeseni, pred adventa. Borovi, tisuće znački na reveru, i odsjaj neba na putu prema dijelu grada koji nosi snažne kipove pisaca i žena. Sunce je spasilo danas grad, da ne bude samo i golo tkivo u pandemiji, nakon što su tisuće stopa prelile se po glavnom trgu, bez glava, samo noge koje hodaju. Skulpture oštećene sitom praznovjerja koje se nadvilo nad nama. Nada da će oni ispod mehaničkih pluća jednom poletjeti, da će sunčani dani nakon zime, donijeti mir i vjeru.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.