Lorena Vojtić | O potencijalnom potencijalu

Što zapravo znači posjedovati kvalitete, a ne imati pravu svijest o sebi? Buditi se svaki dan uz misao destrukcije; i stvarati kreacije podsvijesti, prenoseći neizrečeno na sredstvo nekakve vrste molitve - papir. Hoće li takav karakter opstati? Je li Bog pri stvaranju namjerno spojio dvije ličnosti koje se međusobno ne podnose, u to jedno umrtvljeno tijelo? Koliki kapacitet riječi čuvamo u riznici? Ratovi u glavi - jesu li stvarni produkt mašte ili odraz (ne)mogućnosti doživljavanja nepravde? Gradeći nepropusne bedeme, nad zamkom kraljevstva dalekih svjetova, suštinski uništavamo optimizam. Rušimo, bacamo i gazimo dosadašnje kodekse ponašanja, uzimajući u obzir mogućnost ostvarenja želja. Možemo li prihvatiti činjenicu da smo nesavršeni, krivci nečijeg (osobnog) raspadanja? U anamnezi neobičnosti - vrtimo identične presude, najavljujemo vlastitu propast i jurimo živuće leševe. Kasnije se žalimo na slučajnost, nedostatak ambicije i vlastiti nesklad. Dokad? Dok se u potpunosti ne razvežu šavovi usta koje smo sami zašili čeličnim koncem, a onda uskrsnemo ili nepovratno napustimo ovu strukturu življenja, ovaj put - zauvijek!