Ivo Mijo Andrić | Sonetna zvijezda njima

1.

Ne vole više pjesme majko

Koje sam nekada krišom pisao

Ne vole oče više pjesnike

Ni moju zvjezdanu lirsku misao.

Ne vole njivu koju smo orali

Ne vole zemlju po kojoj hodimo

Ni žito ne vole koje smo brali

Nit plavo more kojim brodimo.

Oni ne vole ni ljubav ženo

Ni sunce koje nas osmijehom grije

Oni su kao i ti stijeno

Ogrezli od nepoezije

I od studenog sjaja leda

Što nas bolesnim očima gleda.

2.

Što nas bolesnim očima gleda

Dok zemlju od zla opakog branimo

Što nam u miru blaženom ne da

Da gladnu djecu kruhom hranimo.

Oni su kuga koja nas prati

Zloćudni tumor u našem tijelu

Oni nam ne daju zapjevati

Ni dovu ni psalme na opijelu.

Kad mrtvu braću ispraćamo

U vječnost koja i njih čeka

Kad se rađanju veselimo

Što je od Boga darovano

Kao najveći dar za čovjeka

Kojega i njima od srca želimo.

3.

Kojega i njima od srca želimo

Uz nadu da će postati bolji

Zato ljepotu sa svima dijelimo

Ona je stvarana po božjoj volji.

Tražimo oprost za grješne duše

Molimo Svevišnjeg da nas spasi

Slušamo anđele kako pjevuše

Tihi su i dragi njihovi glasi.

Što mir vraćaju u naša srca

Što nadu nude kao spasenje

Za one koji znadu voljeti

Kojima treba uvjerenje

Dok padalica zvijezda svjetluca

Da će im Bog grijeh oprostiti.

4.

Da će im Bog grijeh oprostiti 

U ime onih koji su griješili

I da će nadošlu vodu premostiti

Da bi Isusa na križu tješili.

Vjera je najveća snaga nemoćnih

Duh iz nje kao vulkan izbija

Ona je izvor moći svemoćnih

Vjera je Majko poezija.

Zato dok pišem zvjezdane sonete

Ne mogu Oče ugasit riječi

Koje su zbog njih zapaljene

Sjećam se kad sam bio dijete

Ti si me učio kako se liječi

Mržnja kojom su trovali mene.

5.

Mržnja kojom su trovali mene

Liječi se pjesmom i ljubavlju

Samo dobrota, sreća i žene

Vraćaju smisao ljudskome zdravlju.

Hvala Ti Oče za svu toplinu

Koju si meni darovao

Kao prvome svome sinu

Kome si uvijek vjerovao.

Ovu sonetnu zvijezdu stavljam

Na Tvoj spomenik umjesto slike

Neka Ti vječno na grobu sija.

Stihom Ti oče ponosno javljam

Da zbog njih idem u pjesnike

I da me liječi poezija.