Ivan Meroveus | tamaris

zorom kasnom
tvojim grlenim suglasnicima
brižan sam
koricom kruha namačem toplo mlijeko
i pružam
dok spavaš još
usnuo obraz pod kosom uzimam
onako kao što lahor grgolji
lišćem jasike trepetljike

ne budi se
zaustavi sve
na prozoru zavjese miruju
pred hramom mirisa požudne lavande
a moje papilarne linije
poput svećenica
slijede polumjesece usana
i legle bi tim jastucima
od svega odmarajući se

ti ne znaš
to se od života tako brižno zamisli
u samo jednom trenu od površine
do dna Marijanske brazde
i zastane se tamo dovoljno dugo
sve dok traje disanje