Ivan Meroveus | posljednji dan lipnja

znaš li
nisam mogao pretpostaviti
koliko trebat će biti velik udah
za posljednji dan lipnja
nešto neobično je bilo
poput zadnjih priprema pred operaciju
gdje svi nešto korisno rade poznatim slijedom
a ti miruješ nepomičan
pomiren s onim što je u sada
i sa svojim nekim drugim dobroćudnim
koji hoće i smjera biti oslobođeniji

potom se zaranja
i sve skupljeno u plućima
bit će jamstvo
kako sve mora biti u redu
samo je potrebno zatvoriti oči
i prestati se brinuti

i udahnuo sam duboko najdublje
poput ulješure široko područje oceana
spuštajući se duboko najdublje
i razbacivao sam papirnate avione nepoznanica
i sad već jurio nestrpljiv
jer taj prijelom zvao je stižući
sve tanjim trakama trenutaka

i nasukao sam se na tvom otoku
a ti si Nausikaja
s imenom iz priče
sva si od soli i mjehurića pjenušavih valova
s baršunastim glasom posljednjeg dana lipnja
koji si položila u mene
i zakovala me i zatočila
bez mogućnosti oslobađanja ili oprosta