Božica Jelušić | Četvrta adventska svijeća

Ostane mrvica dobra i kad sve postane gorko.

U džepu nađeš pismo; datum iz godine mlade.

Zvuk flaute se šulja kroz dosadne tirade,

I kroz javornjak hoda Lutonjica Toporko.

Ostane iskra u oku, pribadača od nikla,

I oko vidi gdje maglu probija sjajna kometa.

U zimskom krznu neki elektricitet pucketa,

A ruka potraži ruku na nježnost nenavikla.

Dese se tako stvari, na koje ne računaš.

Vrati se izgubljeno, postaneš bolno vidovit.

Otvori ti se prostor, prhne kroz prolaz snovit

Ljubavna neka slutnja, tvoj zlatni golub krunaš.

Plahne snijeg, kao mašak iznad hrapavog spruda.

Prekonoć, sjenica modra u vati se ugnijezdi.

I ne čudi se srce mrvicama ni zvijezdi;

Nije li Božić bijeli, vrijeme posljednjih čuda?

24. prosinca 2020.

Flora Green