Željko Krznarić | Adagio in G minor

Hoćemo li moći

Hoćemo li smjeti

Oboljeti još jednom

Od ljubavi

Onako ležerno ljeti

Da vodimo jedno drugog

Na morske plave žale

Da ti na koži ostane tona soli

I da mi šapćeš u mraku

Hotelske sobe

Baš me briga za sve

Samo me voli

Samo me voli

I otmjeno obučeni

Kao da nismo na moru

Kao da ne ljetujemo

Vodim te u neku dvoranu

Da čuješ što ćeš zavoljeti

Da uvijek staviš to

U kišne jesenske dane

Kad ti glava puca

Od nostalgije za mnom

Taj bolni

Taj razarajući adaggio in G minor

Da tražiš panično

Ime restorana

U kojem smo na talijanskom

Tražili valjda da nas prije posluže

Prego due pizze quatro formaggio

Tvoja bijela haljina

I more u pozadini

Gaziš po ljetu

Po mirisu borova

Po mirisma krema za sunčanje

A onda mi se u očima skrivaš

Tu si sigurna

Tu su tvoje zvijezde

Tvoja soba plava

Tu ćeš ostati

Toliko si još možemo

Od života dati

Ukrasti mu sreću u onim finim

Parfemskim bočicama

I onda pod jednim

Kamenim zvonikom

Na kraju dana 

Svoju molitvu izmolimo

Samo da ti od moje

I ja od tvoje ljubavi

Zauvijek obolimo