Sumrak je mrvio dan,
a ona je naslonjena na tugu
tiho pjevušila.
Zaiskrila je suza,
licem se razlila sjeta.
Zaplakala je gorko
krijući razlog bola
ispod spuštenih vjeđa.
Nejasna slutnja šuljala se
s tišinom već danima.
Osjećala joj je prste u kosi,
nježni poljubac na usnama,
i mrvicu sreće na stapki
slomljenog sunovrata u naletu vjetra.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.