Jelena Stanojčić | Pjesme, prijatelji i još ponešto

 
Moje prijatelje ne zanimaju moje pjesme.
Ja ne mogu s njima podijeliti ushit
Zbog napisanog retka.
Moji prijatelji drukčiji su od mene
A opet smo slični.
Moje prijatelje ne zanimaju moje promocije.
Moji prijatelji rade konkretne poslove
I njima napisani stihovi malo znače
Od toga se ne živi, kažu mi.

Pokušavam razumjeti svoje prijatelje
A uz njih razumijevam i sebe samu
Živjeti se može napretek
Sa stihovima ili bez njih, svatko bira put
Bitno je da je na tom putu sretan.

A ja napišem ponešto
Kad mi pjesma krene ususret
(kao naprimjer sada)
S rimom il' bez rime, tako je svejedno
Bitno je da mi misao bude oslobođena
A ne zarobljena i neizrečena.

Moji prijatelji rijetko čitaju
Moje oslobođene misli
Njih ne zanimaju
Moje i tvoje pjesme.
Moji prijatelji rade konkretne poslove
Za konkretan novac i žive konkretan život, tako kažu.
(ja još odgonetam što im znači to: konkretan život?)
Ja povremeno nešto pišem i živim svoj život
I povremeno svoj život isprepletem s njihovim životima.
Uzmem od svih samo najbolje
I ne žalim se na svoje prijatelje.