Kolumne

četvrtak, 24. lipnja 2021.

Dragan Miščević | Dva odnosa



Slučajno sam susreo kolegicu s posla. Ja sam odavno u mirovini. Sada je i ona. Kaže da je jedva dočekala da ide u mirovinu. Pitam je:

- Zašto?

- Nisu u pitanju godine ni zdravlje, nego međuljudski odnosi ili bolje rečeno neljudski odnosi.

- Zadnjih nekoliko godina bilo mi je neizdrživo.

- Zašto?

- Ne pitajte me.

Gledam u nju sav zbunjen.

Stojim na ulazu u školu. Pozdravljam ih s dobro jutro, dobar dan, bok – ili već nekako, a mlade profesorice prolaze pored mene kao pored turskog groblja. Nitko da mi odzdravi. Prolaze pored mene kao da me nema.

Malo zastane, rukom prijeđe preko kose, obori pogled i kaže:

- Još jučer sam te iste tjerala na hodniku u red… Vremena su se promijenila. Ja sam za njih nitko i ništa. Nitko i ništa …

Razrogačim oči i ne znam što bih joj odgovorio. Bila je uvijek vedra, nasmijana, uredna i vrijedna. Voljela je šale. Pričali smo viceve, ali i razne dogodovštine. Znala je pričati o djeci. O sinu koji se smrtno zaljubio, o kćerki koja studira medicinu, a koja ju je u roku završila i odmah se zaposlila na fakultetu. Ponekad je pričala i o svome bivšem poslu s visokom plaćom, ali i svome zadovoljstvu što sada radi kao spremačica.

Nekoliko mjeseci kasnije ležim u bolnici. Božić je. Ujutro sestre ulaze u sobe i svima žele čestit Božić. Čujem doktore kako čestitaju sestrama i spremačicama i jedni drugima Božić. Premješten sam nakon mjesec dana na drugi odjel. Nova godina. Ležim nakon operacije skoro nepokretan priključen na telemetriju, kisik, infuziju. Sestre i doktori koji dolaze na posao čestitaju jedni drugima Novu godinu, zatim po sobama žele svima sretnu Novu godinu i brz oporavak.

Jedna čistačica čisti hodnik. Po glasu poznajem primarijusa:

- Marice, otkad te nisam vidio. Gdje si ti? Što je s tobom?

- Joj, doktore, bila sam bolesna. Ležala sam u bolnici petnaest dana…

- I ti meni nisi ništa javila?!

- Joj, što bih vam smetala…

- Nemoj biti takva. Što bi mi smetala. Došao bih ti barem u posjetu da si mi javila. Vidio sam da te nema, ali ne znam što se dešava. Možda si na drugom odjelu, ili nismo u istom turnusu. Nije mi palo na pamet da si bolesna. Baš mi je sada žao što mi nisi javila…

- Joj, doktore, pa gdje bih ja Vas zvala…

- Nemoj biti smiješna… Kako si sada? Kako ovaj, onaj…

Još su malo popričali, ali nisam čuo o čemu pričaju.

Usporedio sam dva odnosa prema istom zvanju. Jedni prepuni sebe i svojih veličina, a drugi sasvim obični mali ljudi, a veliki, do neba velik.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.