petak, 25. lipnja 2021.

Branko Filipović | Od haiku poezije ka haiku prozi

OD HAIKU POEZIJE

Rosa,

i kiše,

i cvijet što na plod sluti.

KA HAIKU PROZI

Živimo,  misleći da živimo a život živi nas. Imamo svoj svijet, svoje ljubavi, ideale, prijatelje, … ali i 'to sve' ima nas.

Živimo brzo, mislimo spor/n/o, malo promišljamo i evolutivna misao nam izmiče … Ili je nema. 

Vraćamo se, ponovno, složenim društveno-ekonomskim i političkim uvjetima koji nam donose  strah, patnju, bijedu, lokalne ratove  … koji nas upozoravaju na mogući svjetski sukob onih koji bi da nepozvani žive naše živote, koriste naša tijela i um, a kada nas iscrpe – prizivaju naše bezbrojne smrti negirajući  elementarno ljudsko dostojanstvo planetarni razmjera. 

Zašto?

Mars nam je sve bliže a „prekobrojna“ polovina čovječanstva je nepismena i gladna.

Svijet pak ni na koji način ne namjerava da savlada te nejednakosti: socijalizam je prokazan na globalnom planu a neoliberalna faza ekspanzije kapitalizma potiče  razlike između zemalja/država te takvo stanje  dostiže novi vrhunac  što potvrđuje, čak, i Svjetska banka.

I kao, ima „tamo negdje“ u Svemiru  još planeta kao Zemlja -  a  nemilosrdno uništavaju život „Ovdje i Sada“.

"Svemiru" uopće nije važno hoćemo li mi kao vrsta  preživjeti ili postojati!

Dali naša civilizacija klizi put postepenog samouništenja?

Albert Ajnštajn, Charles Darwin, Karl Marx, Emile Durkheim, …  - prijete neznalicama, licemjernima, pohlepnima ...  

Prijeti nam iracionalno ponašanje čovjeka kojem dominiraju životinjski nagoni animalnih predaka usprkos znanstveno-tehničkom, ekonomskom, kulturnom … i svakom drugom razvoju.

Liberalizam nije otklon od razuma i prepuštanje nagonima koji  nas udaljavaju od općih sloboda i najvećih vrijednosti slobodoumnog čovjeka. Ako, još, k tomu pridodamo i 'modernizam' kao ekvivalent 'količine' a ne 'kvaliteta' - onda smo sve dalje od elementarne pameti svojstvene našoj vrsti. 

Imamo mi razum koji nas čini ljudima kakvim bi željeli biti  i prepoznajemo apsolutne vrijednosti koje nas prilagođavaju životu i tako život prilagođavaju nama, ali nema integralne uravnoteženosti u mišljenju, doživljaju i životu uopće, te se tako dehumaniziramo, dezorijentiramo i tražimo uzmak u prošlosti.

U nedostatku opće kulture i obrazovanja prizivamo Boga: Bog kao moneta za potkusurivanje u socijalizaciji čovjeka. Put ka bankrotu civilizacije.    

Obrazujemo se i kultiviramo.

Povećanjem kvantuma znanja bez razvoja životne mudrosti nema stabilnog obrazovanja i znanja. Profesionalno obrazovanje treba biti usklađeno s etičkim i estetskim obrazovanjem.

Stvarajmo pravedniji Svijet u Odiseji ljudskoga duha koji potiče kreativnost u prilagođavanju novih tehnika i tehnologija etičkim vrijednostima novog doba.

Kanimo  se jednostranosti u obrazovanju i znanosti: to rezultira jednostranosti u mišljenju i radu. Cio život se doživljava i živi uzgredno te tako nastaju nesavršene kategorije mišljenja i uvjerenja, površnost, stagnacija i kaos. 

Inače, živjet ćemo prelazeći iz jedne civilizacije u drugu -  živote kojima prijeti apokalipsa. 

Jedan košmar smjenjivat će drugi.

I to ne prvi put.

Mnogobrojni su ratovi neumitan, neupitan i surov dokaz tomu.

EXIT(!) … iz sadašnjeg kriznog stanja mora se tražiti na novim  znanjima, tehnologijama i novim principima etike zasnovane na principima bioetike. 

Globalizacijom Svijet mora postati Svijet Svih Nas sa resursima koji će koristiti svima nama i trajati i za 'one' koji dolaze poslije nas. I 'onih' poslije njih … Kulturom koja će ukupnost materijalnih i duhovni dobara, društveni i etički vrijednosti etički  usmjeravati  toj i takvoj Globalizaciji.

Moramo shvatiti da bez obzira na nacionalne  te znatne ekonomske, kulturne, ideološke i svake druge razlike – predstavljamo jedinstvenu biološku populaciju koja može opstati ako njen dalji razvoj bude cjelovito uzet u obzir te ako bude zasnovan na međusobnom razumijevanju aktivne koegzistencije i solidarnosti.

Suvremena znanost mora uvjetovati prijelaz iz jedne civilizacije u drugu na međuljudskim odnosima zasnovanim na Socijalnoj Pravednosti i Humanosti. Inače… 



Svijetlo što tamu donosi

I kiše …

Sniježi,

a ispod samo lišće od pepela.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.