Sven Adam Ewin | Sveta Ana u raju

Nabacim na se svoj pokornički habit,

Podmitim Petra. Dođem do Rajskog Stana.

Ma, je li ono čuveni unuk Rabbi?

Ma, je li ono njegova baka Ana?

Brižno joj lice još uvijek sumnje muče.

Vrlo je stara. I slaboga je zdravlja;

I uvijek skromna. I mete oko kuće;

I svako jutro na raspored se javlja.

I od skromnosti ne zna kud da se djene.

I tako, uvijek u poslu, noću i danju;

I Rabbi često prođe kraj stare žene.

Prođe, ali… ni okom da svrne na nju.

A kako bi joj bakino srce tako,

Da bar jedanput priđe i šapne: bako!