Dok hodaš, gradom, kroz prozor netko svira.
Je li to Mozart?... Chopin?... Il Paganini?
Ti hodaš ali… Odjednom nemaš mira.
Što se desilo s tobom? Da nisu čini?
Čujem da imaš u sebi rastegnute
Žice gitare. Harfe. Il tamnog čela.
I svi u tebi (a da i ne znaš) šute.
I ti ih sobom nosiš ko tajnu tijela.
A pritom ne znaš koje je koja vrsta.
Ne znaš im timbar. Ne znaš im ton. Ni boju.
Pa pusti mene da vrškom svoga prsta,
Ko vješti svirač, nježno dotaknem koju…
I ti ćeš čuti odjek božanskog zvuka;
I bit će kao da svira tvoja ruka.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.