srijeda, 31. ožujka 2021.

Sven Adam Ewin | Kako sam postao pjesnik


Neka duboka sila iz mene kreće.
Htio bih biti pjesnik, da budem tata
Malim pjesmama. Al me nikako neće
Ni stih ni rima. I već me očaj hvata.
Neki dan šećem. Vidim curče. Siroče.
Leži u jarku, uz makadamsku cestu.
Usnice modre od zime joj se koče.
Laktovi strše kroz poderanu vestu.
Pitam: - Čija si? Kako se zoveš, dijete?
Ona me gleda. Pa kao da se budi,
Krene ka meni… U travu se saplete!
Pala bi da je ne prigrlih na grudi.
Otada sretno živimo. Ona i ja.
Sad je već Žena…. Ona je Poezija.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.