Djoko Erić | Hermann Hesse: Stepenice

 
Kao što svaki cvijet vene i svaka mladost tako 
starosti uzmiče, cvjeta svaki stadijum života novi, 
cvjeta svaka mudrost i vrlina svaka 
u svoje vrijeme i ne smije vječno da
traje. 
Srce mora pri svakom života zovu 
spremno za oproštaj i početak novi biti,
da se hrabro i bez sjete predaje 
i veze nove stiče. 
U svakom početku magija će se kriti, 
koja nas štiti i živjeti nas potiče. 

Mi trebamo vedro prostor za prostorom hoditi, 
a ni za jedan se ne vezati kao za dom, 
Svjetski duh ne želi da nas stegne i zarobi u tom, 
on nas želi stepen po stepen dizati i osloboditi. 
Tek što smo povjerenje stekli u jednog životnog kruga stanje 
već nam mlitavost prijeti; 
Samo onaj ko je za pokret spreman i putovanje, 
može se otrgnuti navici što ga priječi. 
Možda će nam još i samrtni sat 
prostore nove i nevine poslati, 
zov života prema nama nikada neće stati.
Pa hajde onda, srce, oprosti se i ozdravi sad!