Tamo negdje
možda
utoneš u snove
dok kiša
škropi misli
ko umorne krovove.
Ležiš
ustreptala čežnjom,
željom prestrašena,
mirisna,
topla
i pomalo snena.
Otkrivena ti si
pa tijelo osvijetli
zalutala munja
koja sama
mokrim
ulicama lunja.
A noć traje godinama,
ne da zori
da pobijedi,
zaludu joj,
jer ne može
našu sreću da izblijedi!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.