Maja Cvek | Kamo ste nestali, anđeli?

Rascvala se crna ruža prosinca.
Mirisom je natopila puste ulice,
dotakla zabrinuta lica
i umorne vjeđe beskućnice.
Mjesec izmučen vječnošću
sjaji mutnim sjajem,
prodirući u dušu teške noći,
vodeći tugu niz napuštene ulice…

Gdje si mali grade, velikog srca?
U jednom si trenu pao na
svoja staračka koljena,
nestao pod raspuklim zidovima
drevnih građevina
koje se rasuše kao kule od karata
i sada tražiš sebe i svoje nevine duše.

Šiljati tornjevi tvojih crkava
više ne vape u nebo.
Rasuli se po raspukloj zemlji
Banovine,
šapčući sakupljene molitve
za dolazeći dan
koji će osvanuti
s novim crnim kronikama,
beskućnicima,
potresima…
Kamo ste nestali, anđeli?