Filip Podvorac | Neutabane staze

Gdje nam svakom

Put vodi um?

Stazom, s taktom,

Tamo ići voljno

Da se utiša grubi drum?

I utaban nije

Jer samo za nas tu je

I ne daje šanse dvije

A otići s toga puta

Misija je uzaludna,

Kada oko njega raste trnje.

Zbornim glasom onih

Koji ovaj put su prošli

Uzdiže se oko puta,

U našu svijest,

Rana uma.

I kada otpjevaju svoje,

Onda kažu da je tvoje.

A put, obrastao propada,

U sjeni, pod lišćem mrtvim,

U umu, uz stare priče zaborava.