Sven Adam Ewin | Istodobno

u šumi
moja draga i ja
trčimo jedno drugom u susret
i kažemo istodobno

ljubim te

naši se glagoli sudare
i na licu mjesta se razglagolje
preglagolje
uglagolje
naglagolje
i oglagolje

i šumom odjednom počnu trčati
njihovi mali

i slatki
i na nas nalik
i bude ih puna šuma ljuborova