Ivana Bunjan | 15. 8. 2020., 22:43 h

 

Nevjerojatno je kako mi se ušuljaš u misli

I u dah

Onda kad se najmanje nadam.

Sjetim se našeg neuspjeha 

I prestanem imati têk.

Bio si prolazan

Ali ne

Ti jesi prolaznost za mene

Ti si bio moja tranzicija, moj

Val, moja magla

Donio si mi kasnu jesen u koncu proljeća.

Moja dva omiljena godišnja doba si spojio

I ostavio mi gorko ljeto

A toliko sam žudjela za slatkim ljetom

Neopterećenim, snenim, vrućim

S tobom, u tvom kvrgavom stanu

I što mi se dogodi na koncu ljeta?

Čitam knjigu gdje su stil i riječi identični

Tvojima.

I napokon sam te pustila.