Ivan Taridan | Mjesečeva šetnja

U noći tihoj

Mjesec sjajni

Usta iza brda.

Sa zapada proviri

I zasja nad pučinom.

Njegov sjaj

Sve jačim postade

Sjajeći 

S visoka

Svjetlom divnim

Tvoga oka.

Kad se podignu visoko

U pučini se umi morskoj

Što tad svjetlom zasja k'o u podne.

Čineći  još vjerniji spomen oku tvome.

Za tren će ustat još više.

Nastavit će svoju šetnju.

Pučina će u san poći.

A ja ću zauvijek uz strepnju

Tajno snivat tvoje oči.