Sven Adam Ewin | Na vašaru taštine

Uz umjetnički dojam, razbarušene kose,
Na vašar dođoh. Sa mnom... moja čuvena Sjena.
Zakasnio sam posve. Sve živo razišlo se.
Na vašaru taštine tek stoji jedna Žena.

Trgovao bih s tobom, ja rekoh Crnoj Ženi
- U redu, - reče ona. – Ali tante za tante!
Dadoh joj slavu, novac… Sebe… A ona meni
Tuberkulozu pluća. Sušicu galopante.

(A da me nije možda zamijenila sa Jobom?)
Nazovem je na viber kad ostao sam solo:
- Ma hvala ti na trampi. No što ću s ovom robom?
- Pa budi human, - kaže. – I dijeli uokolo!

Da širim bol i patnju? Da ukaljam si ime?
I zatvorim se u se. I zarazim tek rime.