Marica Žanetić Malenica | Nešto bosansko

Ima u tebi nešto bosansko,
ljudi često reći mi znaju
sluteć' sjećanja u kutku mi duše
što i zapretena tinjaju i traju.

Na dane kad prvu riječ sam rekla
u stanu malom, sustanarskom,
na mene umotanu pahuljama
bijelim, maglom sarajevskom.

Na kuću staru, na broju dva,
dok suze teku k'o nabujala rijeka,
na tulumbe i kadaif, koje i sada volim,
ja, dijete prohujala vijeka.

Morem života sad plutam sama,
odavno nema mi ni majke ni oca,
dijete u meni nasukani je brod,
njegova ja sam razbijena boca.

Osjećam nešto bosansko u tebi,
kazuju mi ljudi često.
Mrva duše to je, velim,
u kojoj grad djetinjstva moga
ljubavlju satkano ima mjesto.



Iz zbirke „Žena svojih godina“