Teške od života,
Ne prepoznajem više
Iako ih znam kao svoje,
Ne prihvaćam
Njihovu bol,
Ne shvaćam
Njihovu molitvu,
Samo slutim
Njihovo htijenje,
Samo slutim
Da još jednom bi htjele
Dotaknuti vodu,
Iz koje su nikle,
U kojoj su rasle
Spojene na tijelo
Koje sada,
Nepomično,
Na postelji od samoće leži
…
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.