Kolumne

nedjelja, 5. travnja 2020.

Luka Tomić | Neka me tvoje srce upamti



Ljubavi,
vjetar je pomeo i  posljednji list s ulice
Grad gubi pamćenje na minule trenutke jeseni
Ako se ikada tako zaborave naši tragovi
neka me tvoje srce upamti, jedino srce
kojemu sam u onoj prvoj povučenoj crti
divan portret, gotova slika
Kada još nisam ništa...

Neka tvoje srce upamti
da za metlu vremena mi nismo uvenuli tragovi
jer smo se voljeli onim osmijehom koje dijete nosi
na svom prvom školskom izletu
kao dvije duše u tijelu jednog cvijeta,voljeli smo se
kao mirisa dva srasla u list na stablu dodira
voljeli smo se s prizvukom mira u povišenim tonovima naše nesreće
i u prvom plimnom valu negativnih promjena što se silno žurio
zadati kobni udarac dvorcu naše radosti, kojeg smo ogradili vremenom
i bili prividno sigurni
Da, voljeli smo se, rušeno smo nanovo gradili
nad sagrađenim strepili i vjerovali u obnovljeno
srce moje bijaše voljeno

Ljubav u jesen, ljubav iz suze
gladili smo kao malo mače i kada smo padali
nedaće  nisu bile vodoskoci strepnje i sjene
što jutarnjim obrisima magle zavaraju oči
Mi ništa nismo shvatili sudbinski,ozbiljno
s takvim shvaćanjem života
mnogo smo toga uspjeli učiniti
baš kad su ruke bile vezane ,
kad je sve vrištalo da se ne učini
mi smo učinili najviše,neizmjerno

Svjetlo pokidano granama u šumi,
svjetlo umnoženo u kristalima modrog mora
prvo daje nadu
drugo osljepljuje ljepotom
al' svjetlo kad si ti, u mojim očima, na mojim rukama
poskidana s ulične rasvjete mojih snova
sve se učini sjena, i ona dobra svjetlost 
tamni pored tebe,ljubavi mala

S malim stvarima sagradili smo one velike
naši isprepleteni glasovi
jedno su veliko čudo i dugo putovanje kroz tajne beskraja
Ljubav je najveća sreća koja postoji u nama
Da se nisam nadao tebi, da se onaj najslabiji ja nije ponadao
kako će tebe pronaći u sebi, srca bi nedostajalo očima, a oči srcu
grlio bi drugu,postrani ostavljao tugu za tugom
i ne bih znao zašto sreća boli više od samoće

Srce je najtiši glas koji postoji
i jedini glas koji zna što nebo od nas hoće
tvoje mi srce šapuće, u tišini govori
beskrajni su tragovi onoga koji voli
zvijezde sjajne na nebu naši su voljeni

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.