Denis Vidović | Kako je Michel tražio djevojku

Nemoguće se oprijeti sudbini. Ona je poput rodbine. Čak ako se i poželite sakriti, naći će način da Vam dođe na vjenčanje. Ili vaše vlastite karmine.

-Bok, lutko, slađa i od ječmenog slada!
-Kaj se mi znamo?
-Čekaj, čekaj, nemoj mi reć… Sigurno si ovan! Osjećam buntovnost i želju za vodstvom!
-Ne.
-Mislio sam bik! Vidim suzdržanost i osjećaj za mjeru!
-Ni govora.
-Kakva lepršavost, razigranost i duhovitost! Blizanac?!

-Ma kakvi.
-Pogledaj ti tu senzibilnost! Kako predivno naglašene emocije! Ti si definitivno rak!
-Ni blizu.
-Samo jedna velika mačka može zračiti takvim samopouzdanjem i toplinom! Lav, zar ne?!
-Ne.
-Ipak, vidim dozu samozatajnosti i nenametljivosti, protkane svestranim perfekcionizmom! Djevica, nema sumnje!
-Ja čisto sumnjam.
-Koji šarm! Kakva uglađenost! Tako si puna takta! Vaga?
-Nisam.
-Stvarno si simpatična, iskrena i velikodušna! Pravi strijelac! Strijelac, jel da?
-Mmmmm, ne
-Nekako si mi oprezna i sumnjičava? Al' ti možeš sve što naumiš! Odmah se vidi! Čisti jarac!
-Krivo.
-Buntovnica i individualac! Tako originalna! Vodenjak!
-Promašaj
-Maštovita i emotivna! Osjećam da se želiš vezati za mene i voljeti me cijeli život, ribice! Riba, je li tako?
-Ni riba ni glavonožac, ni landovina.
-Ma ja ti se ovo malo zezam, znaš. Ne moraš mi ništa reći. Njušim škorpionku na kilometar!
-Nemrem verovat! Kak si znao?!
Hehe, šta da ti kažem. Ne možeš protiv sudbine.