Izrone stvari iz zemlje, sasvim preobražene:
Kost oglodana, bezupka školjka, šljunak;
Hitne se riba u vodi, proklizi kao čunak,
Magla otkrije pogled na ceste raskrižene.
Pogledom tražiš mjesto gdje je stasala joha.
Samo se panjevi crne, korov i krčevina,
U poznatoj se slici otvara nova tuđina:
Drugi su ovo ljudi, drugi svijet i epoha.
To je taj šuplji život, u kome nismo više.
Oduzimanje, rasap, lišavanje od strasti.
To je sve ono kruto, što više ne zna rasti,
I samo nam se u snu čini da s nama diše.
I kokoš kukurikne, dva jaja izvalivši:
Nitko ne vidi čudo, koje je u zametku.
Prizivaš nešto vrelo, što bješe u početku.
.Izrone tajne, svijet gori, ali mi smo već bivši.
3. ožujka 2020.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.