Ugledao ju je kako sjedi u kafiću I promatrao par minuta prije nego što joj je prišao. Djelovala je utučeno, a on je osjećao da to ima veze s njim. Dao joj je vremena da obriše suze I tek onda ušao u kafić. Pozdravilii su se poljubivši se ovlaš. Glumio je dobro raspoloženje, a tišinu je ispunio brbljajući o filmu kojeg će uskoro pogledati.
U zamračenoj dvorani držao ju je za ruku, dok je nije nestrpljivo izvukla. Njemu je laknulo jer ni on to nije želio, već je osjećao kao obvezu. Film je bio zanimljiv, ali ni jedno se nije moglo koncentrirati. Ona je znala unaprijed kakva će večer biti (s njim iznenađenja nisu bila moguća), doista nakon filma otišli su pojesti pizzu I popiti Coca-Colu. Šutke su sjedili. Ona je razmišljala kako netko tko vodi tako dosadan život ne može imati ni zanimljivu večer. Muka joj je bila pri samoj pomisli na to kako mu je svaki jebeni tjedan u ove četiri godine jebeno isti: ponedjeljak – honorarni posao, utorak I četvrtak – teretana, srijeda – film, pizza I Coca-Cola, petak – odmaranje od napornoga tjedna, subota – seks, nedjelja – ručak kod roditelja.
Kao pravi pristojan dečko u zrelim godinama, ispratio ju je do zgrade I poljupcem zaželio laku noć. Okrenuo se da ode, ali ga je povukla za ruku. Rekla je da oni ne mogu više biti zajedno jer se želi posvetiti karijeri. Ništa mu ne može prigovoriti, ali je njezin posao traži cijelu. Uz jedno:”Oprosti!”, otrčala je u zgradu.
S uzdahom olakšanja ušla je u stan, odložila torbu I kaput I zaplesala. Stala je ispred zrcala I rekla:”On je tako dobar, ali I tako dosadan.” Četiri je godine provela s njim, ali zadnje dvije iz sažaljenja. Nije mogla živjeti tako. Znala je da će njezini roditelji biti razočarani I zabrinuto joj govoriti kako se lako odrekla finog dobrostojećeg inženjera. To ju nije brinulo. Znala je da će morati prihvatiti da im je kćer “otkačena” umjetnica I da nikad neće imati nekog “normalnog” zeta. Što se filmova tiče, znala je da će ih I dalje gledati u kinu, ali se nadala da joj više nikad nitko neće predložiti odlazak na pizzu I Coca-Colu!
Par mjeseci kasnije srela ga je u društvu kolegice s posla, kako je s nelagodom predstavio svoju novu djevojku. Rekao je da su upravo odgledali jedan dobar film I da će sada, pogađate, na pizzu I Coca-Colu! Nije mogla izdržati da ne kaže:”Oh, na pizzu I Coca-Colu, kako lijepo!” Pozdravili su se, a osmijeh joj nije silazio s lica do kuće. Izišla je iz tog Svetog Trojstva, pomislila je sretno: “Da, jako je dosadan taj fini inženjer!” – reče glasno.
P.S.
Prestala je jesti pizzu, a Coca-Colu joj ne smije nitko u stan donijeti.
U zamračenoj dvorani držao ju je za ruku, dok je nije nestrpljivo izvukla. Njemu je laknulo jer ni on to nije želio, već je osjećao kao obvezu. Film je bio zanimljiv, ali ni jedno se nije moglo koncentrirati. Ona je znala unaprijed kakva će večer biti (s njim iznenađenja nisu bila moguća), doista nakon filma otišli su pojesti pizzu I popiti Coca-Colu. Šutke su sjedili. Ona je razmišljala kako netko tko vodi tako dosadan život ne može imati ni zanimljivu večer. Muka joj je bila pri samoj pomisli na to kako mu je svaki jebeni tjedan u ove četiri godine jebeno isti: ponedjeljak – honorarni posao, utorak I četvrtak – teretana, srijeda – film, pizza I Coca-Cola, petak – odmaranje od napornoga tjedna, subota – seks, nedjelja – ručak kod roditelja.
Kao pravi pristojan dečko u zrelim godinama, ispratio ju je do zgrade I poljupcem zaželio laku noć. Okrenuo se da ode, ali ga je povukla za ruku. Rekla je da oni ne mogu više biti zajedno jer se želi posvetiti karijeri. Ništa mu ne može prigovoriti, ali je njezin posao traži cijelu. Uz jedno:”Oprosti!”, otrčala je u zgradu.
S uzdahom olakšanja ušla je u stan, odložila torbu I kaput I zaplesala. Stala je ispred zrcala I rekla:”On je tako dobar, ali I tako dosadan.” Četiri je godine provela s njim, ali zadnje dvije iz sažaljenja. Nije mogla živjeti tako. Znala je da će njezini roditelji biti razočarani I zabrinuto joj govoriti kako se lako odrekla finog dobrostojećeg inženjera. To ju nije brinulo. Znala je da će morati prihvatiti da im je kćer “otkačena” umjetnica I da nikad neće imati nekog “normalnog” zeta. Što se filmova tiče, znala je da će ih I dalje gledati u kinu, ali se nadala da joj više nikad nitko neće predložiti odlazak na pizzu I Coca-Colu!
Par mjeseci kasnije srela ga je u društvu kolegice s posla, kako je s nelagodom predstavio svoju novu djevojku. Rekao je da su upravo odgledali jedan dobar film I da će sada, pogađate, na pizzu I Coca-Colu! Nije mogla izdržati da ne kaže:”Oh, na pizzu I Coca-Colu, kako lijepo!” Pozdravili su se, a osmijeh joj nije silazio s lica do kuće. Izišla je iz tog Svetog Trojstva, pomislila je sretno: “Da, jako je dosadan taj fini inženjer!” – reče glasno.
P.S.
Prestala je jesti pizzu, a Coca-Colu joj ne smije nitko u stan donijeti.
1 komentar :
Sviđa mi se humor i ironija kojom su prožete kratke priče Snježane Akrap Sušac.
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.