Lidija Brić | Sjećanje u prolazu

Izliše noćas se boje tog ljeta

iz kapljica grimizne kiše,

po mojemu tijelu i koži

bez glasa ti

srce u mojemu diše.

I nebo je primilo

toplu i crvenu

boju bez blažene sjete,

užaren pogled me gledao potajno,

tajno, dok bijah još dijete.

U meni se rodilo zviježđe iz očiju

tvojih što nekad je sjalo

davno, iz mraka,

u ljetu bez kraja

što s krajem nas spojilo samo.