Zagubiš li u tom humku
šaputanja prošlih jek,
sluhni lišće šušteć štono
otkucava mi pravorijek.
Pribjegneš li toj lijeposti,
pustim tim utoneš li snima,
ne zakreći mi lica plačna,
već snažna ostaj u kreposti.
Zaplivaš li rijekom suza
u bezizlazju smrtne zore,
kliči, skači, slavi, pjevaj,
ta nadvisit duša sve će more.
Mjesto da u gaju snatriš
jalna gdje te vreba java,
taži žeđi krepkoj duši
na Vrutku spasa zaborava.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.