Lidija Barić | Djetinjstvo u zalasku

Tada bila sam dijete

kada suton se rađao

i rođenjem najavio noć,

zvjezdanu i toplu

i nadasve nevinu.

Sunce je poljubilo goru,

svojim crvenim zrakama

bezglavo se spustilo

na njezine blage krošnje,

lepršave i zelene,

mojemu pogledu unatoč,

besramno.

Ja bila sam svjedok,

slučajni promatrač

njihove ljubavi.